Bajka postaje stvarnost. Андрей Тихомиров
Читать онлайн книгу.
potvrđuju ranije izražene ideje koje objašnjavaju različita" čuda", u ovom slučaju postojanje"podvodnog kraljevstva".
Rossiyskaya Gazeta izvještava da su podvodni arheolozi sa Nacionalnog Instituta za antropologiju i historiju (INAH) otkrili drevni kenot Maja u Meksiku, unutar kojeg se nalazio jedinstveni Kanu. Analiza ovog i drugih nalaza pokazala je da su istraživači uspjeli pronaći ono što su Maje smatrale ulazom u zagrobni život. Kratak izvještaj o studiji predstavljenoj u okviru 12.Međunarodnog kongresa Mayanista objavljen je na web stranici INAH-a. Izvještava se da su sam Kanu otkrili podvodni arheolozi prije dvije godine. Od tada se analizira u laboratorijama u Meksiku i inostranstvu. Stručnjaci su došli do zaključka da se Kanu koristio samo u ritualne svrhe. Iako je napravljen u tradiciji Maja, ovaj čamac nije mogao ostati na vodi, jer je imao veoma težak luk i krmu. Stoga je kreiran u simboličke svrhe, za prinošenje bogovima. Štaviše, oko kanua je pronađeno 38 kostura, uključujući ljudsku metatarzalnu kost, stopalo odrasle žene, kao i kosti armadila, psa, ćurke i orla. Svi nalazi su napravljeni tokom uranjanja arheologa u poplavljeni cenote San Andres, koji se nalazi ispod istoimenog arheološkog spomenika. Cenote je oblik kraškog reljefa, prirodne vrtače nastale urušavanjem svoda krečnjačke pećine u kojoj teku podzemne vode. Narodi Maja smatrali su cenotes svetim mjestima. Oko takvih objekata obično su se gradili gradovi. Za Maje su to bili i izvori vode i sveta mjesta za žrtve. Osim toga, legende su govorile da su cenoti portali u zagrobni život. Maje su vjerovale da unutar ovih prirodnih građevina postoje ulazi u podzemni svijet, kroz koje lutaju i bogovi i duše preminulih ljudi. Poznato je da su u brojnim gradovima Maja ispod glavnih hramova izgrađene vještačke tamnice koje imitiraju prave Cenote. U ovom slučaju, nakon dvije godine istraživanja, arheolozi su došli do zaključka da se cenote San Andres u vjerovanjima Maja definitivno smatrao ulazom u zagrobni život. I oni žrtveni Kanu nazivaju glavnim dokazom za to. Inače, njegova dužina je bila 2,15 metara, širina – 45 centimetara, a visina – 36,5 centimetara. Prema arheologu Isusu Gallegosu, prevladavanje kostiju armadila i prisutnost ljudskih metatarzalnih kostiju navode stručnjake na razmišljanje o ritualnoj upotrebi kanua i njegovom postavljanju u pećinu prije nego što je poplavljen. Poznata sposobnost armadila da pliva, pa čak i hoda po dnu, dugo zadržavajući dah, bila je nagoveštaj da bi ova životinja lako mogla da uđe u podzemni svet. To odgovara idejama Maja o poplavljenim pećinama kao portalima u kosmogonijski prostor. Inače, u početku su arheolozi vjerovali da nalazi pripadaju kasnom klasičnom periodu (830-950.godine nove ere), koji datira gotovo sve predmete u cenoteu San Andres. Ali Radiokarbonsko datiranje Kanu drveta pokazalo je da organski materijal datira iz XVI veka.
Iz knjige Tihomirova A. E. I Tihomirove M. A., nauka o bajkama-2. "Ridero", Jekaterinburg, 2021
Bajka sa naučnim komentarima. Naučni komentari u zagradama.
Morski kralj i Vasilisa Mudri
Bili su daleko car i carica, u dalekoj državi; nisu imali djece. (Za najudaljenije zemlje – u drevnom izveštaju o devetkama: najudaljenije–dvadeset sedam, najudaljenije – trideset, kao i dvanaestodnevne praznike-12 velikih pravoslavnih praznika prema staroruskom izveštaju, uporedite sa nemačkim brojevima, koji se čitaju sa poslednje cifre). Car je otišao u strane zemlje, sa udaljenih strana; dugo nije išao kući; u to vrijeme carica mu je rodila sina Ivana carevića, a car za to ne zna.
Počeo je da se probija u svoju državu, počeo je da se vozi do svoje zemlje, i bio je vreo, vreo dan, sunce je bilo tako vrelo! I napala ga je velika žeđ; šta god da da, samo da pije vodu! Osvrnuo sam se oko sebe i nedaleko ugledao veliko jezero; odvezao sam se do jezera, sišao s konja, legao na stomak i progutajmo hladnu vodu. Pije i ne osjeća nevolje; ali kralj mora ga je uhvatio za bradu. (Kralj Mora je najvjerovatnije vođa ili sveštenik koji čuva svoje posjede).
– Pusti me! – pita kralj.
– Neću ti dopustiti, da se nisi usudio piti bez mog znanja! (Govore istim jezikom).
– Šta god želite, uzmite platu – samo pustite!
– Daj mi ono što ne znaš kod kuće.
Car je mislio-mislio-šta on ne zna kod kuće? Čini se da sve zna, sve zna i pristao je. Probao sam-niko ne drži bradu; ustao sam sa zemlje, sjeo na konja i otišao kući.
Kad dođe kući, kraljica ga upoznaje s princom, tako radosnim; i čim je saznao za svoje drago dijete, briznuo je u gorke suze. Rekao sam kraljici kako i šta mu se dogodilo, plakali smo zajedno, ali nema šta da se uradi, suze neće popraviti stvari.
Počeli su da žive na stari način; a princ raste i raste kao testo na sunđeru – skokovima i granicama, i narastao je.
"Koliko god da držite sa sobom", misli car, " morate to dati: to je neizbežno!"Uzeo je Ivana carevića za ruku, odveo ga pravo do jezera.
– Pogledajte ovde", kaže on, "za moj prsten; slučajno sam ga ispustio juče.
Napustio je jednog carevića i sam se okrenuo kući. Princ je počeo da traži prsten, šeta obalom, a na njega naiđe stara žena.
– Gde ideš, prinče Ivane?
– Pusti me, ne gnjavi me, stara vještice! I dosadno je bez tebe. (Vještica – od" znati " – znati, uporediti – Vede – od sanskrita doslovno-sveto znanje. Prema praznovjernim vjerovanjima koja datiraju iz paganstva, žena je čarobnica koja je, zahvaljujući tajnim vezama sa "zlim duhovima", navodno u stanju izazvati nesreću ljudima, naštetiti životinjama. Prema narodnim vjerovanjima, vještica služi đavolu. U srednjem vijeku crkvena inkvizicija progonila je i javno istrebljivala žene osumnjičene za vještičarenje).
– Pa, Ostani sa Bogom!
I stara dama je otišla sa strane.
A Knez Ivan je razmišljao: "zašto sam prokleo staricu? Dozvolite mi da ga okrenem; stari ljudi su lukavi i oštroumni! Možda će reći nešto ljubazno."I počeo je da okreće staru ženu:
– Vrati se, bako, ali oprosti na mojoj glupoj riječi! Uostalom, Rekao sam s dosadom: otac me natjerao da tražim prsten, ja odem i potražim ga, ali prstena nema kao što nema!
– Niste ovdje zbog prstena; otac vas je dao morskom kralju: morski kralj će izaći i odvesti vas sa sobom u podvodno kraljevstvo.
Princ je gorko plakao.
– Ne brini, prinče Ivane! I u vašoj ulici će biti praznika, samo me slušajte, starice. Sakrij se iza onog grma ribizle tamo i sakrij se tiho. Dvanaest golubova će doleteti ovde-sve crvene devojke, a posle njih trinaesta; plivaće u jezeru; u međuvremenu, Oduzmi poslednjoj košulji i ne vraćaj je dok ti ona ne da prsten. Ako to ne učinite, zauvijek ćete poginuti kod morskog kralja, oko palate je visoka palisada, čitavih deset versta, a na svakom je govoru zaglavljena glava; samo jedan prazan, ne padaj na njega!
Princ Ivan zahvalio se starici, sakrio se iza grma ribizle i čeka vrijeme. (Milja je drevna ruska mjera dužine jednaka 500 hvati, oko 1 km).
Odjednom stiže dvanaest golubova; udarili su u vlažnu zemlju i pretvorili se u crvene devojke, sve one neizrecive lepote: ni da razmišljaju, ni da pogađaju, ni da pišu perom! (Transformacije su fenomeni drevnog mijenjanja oblika," sveta " slika 12 – od 12 mjeseci – mjesečeve faze. Broj 12 je djeljiv bez ostatka sa 2, 3, 4, 6, a sljedeći broj 13 nije djeljiv ni sa čim – ispada "prokleto desetak"). Bacili su haljine i ušli u jezero: svirajući, prskajući, smijući se, pjevajući pjesme.
Конец ознакомительного фрагмента.
Текст предоставлен ООО «ЛитРес».
Прочитайте эту книгу целиком, купив полную легальную версию на ЛитРес.
Безопасно оплатить книгу можно банковской картой Visa, MasterCard, Maestro, со счета мобильного телефона, с платежного терминала, в салоне МТС или Связной, через PayPal, WebMoney, Яндекс.Деньги, QIWI Кошелек, бонусными картами или другим удобным Вам способом.