Slaveni Slovani. Indoeuropske migracije. Andrey Tikhomirov
Читать онлайн книгу.
sada i zauvijek! Radosno je stavio drvene djedove na zemlju da su ih donijeli iz daleke domovine u snježnobijelom pokrivaču i zapalili veliku vatru pred njima. “I zahvalili su bogovima i smirili njihovu vatrenu žrtvu i radovali se svi, od malih do velikih.”
U legendama “O Libušu”, “O Prhesemyslu”, “O Libušinim proročanstvima”, “Rat za devojčice”, itd. legende o Amazonima (od starogrčkog. “prsa”).
Slavenska plemena kretala su se od istoka ka zapadu i poput snijega koji pada sa neke planine pometala su sve na svom putu, uzimajući one koji su se pridružili njihovim plemenima. Njihov rodni dom, u kojem su se formirali kao jedinstvena jezična grupa, bili su stepe stepe crnomorske regije – južnog Urala.
Europska paleogenetika utvrdila je da su prvi narodi u Europi nastali zahvaljujući bračnim zajednicama između migrantskih nomada iz ruskih stepa kaspijskog regiona i žena poljoprivrednika koji žive u sjevernoj Europi, navodi se u članku objavljenom u časopisu Antikvitet. “Prvi put smo uspjeli kombinirati genetske podatke i podatke o migracijama i prehrani drevnih ljudi, izračunati iz frakcija izotopa stroncija, kao i lingvističke podatke. Pokazali smo da su migranti iz kaspijske regije uglavnom muškarci koji su se udavali za lokalne žene iz seljačkih porodica.””, Rekao je Kristian Kristiansen sa Univerziteta u Geteborgu (Švedska). Kaspijski korijeni Evrope. Danas lingvisti i istoričari govore o dve najobimnije prihvaćene hipoteze o poreklu indoevropske jezičke porodice – o “anatolskoj” i “kaspijskoj”. Prema prvom od njih, zajednički predak indoeuropskih jezika podrijetlo je na području moderne Turske, u Anatoliji, dok drugi prenosi zavičaj te jezične porodice u kaspijske stepe, gdje su živjeli predstavnici takozvane “pit kulture”, plemena nomadskih stočara. Nedavna genetička istraživanja, uključujući i one provedene u Rusiji pokazuju da je kaspijska hipoteza bliža istini od turske “konkurencije”. DNK poređenja drevnih ljudi pokazuju da su stanovnici stepa Crnog mora i Kaspijskog jezera brzo zamijenili autohtone stanovnike Srednje i Sjeverne Europe prije otprilike 7—5 hiljada godina, uspostavljajući takozvanu “kulturu bojnih sjekira” čiji se predstavnici danas smatraju prvim “pravim” Europljanima. Prema autoru tog otkrića, Eske Willerslev sa Univerziteta u Kopenhagenu, Danska, “bili smo zadivljeni kako su brzo predstavnici jamske kulture zamijenili prve farmere u Europi. Njihovi genetski tragovi praktično su odmah nestali iz općeg genskog bazena Europljana i DNK migranata. “Sve je to ukazivalo na masovno” preseljavanje naroda”, a ne na postepeno premještanje određenih grupa tih ljudi u Evropu.” Pokušavajući razumjeti kako se to dogodilo, Willerslev, Kristiansen i njihove kolege objedinili su sve danas dostupne podatke o tome kako su živjeli Europljani i tko su bili prije i nakon pojave kulture borbenih sjekira, prvih “pravih” Indo-Europljana. Ključ za otkrivanje tajni povijesti prvih Europljana bili su jezični podaci i zubi prvih predstavnika kulture borbenih sjekira. Dentalni anali. Lingvisti, kaže Christiansen, skrenuli su pažnju na činjenicu da mnoge riječi u jezicima modernih i izumrlih naroda Europe povezane sa poljoprivredom nisu porijeklo indoeuropske. To upućuje na to da su ih pozajmili nakon što su preci Evropljana ušli na teritoriju potkontinenta i da su kontaktirali s “domorocima” i živeli s njima. A evo zuba? Kako objašnjavaju naučnici, udio izotopa određenih supstanci, na primjer stroncija, u caklini zuba u velikoj mjeri ovisi o mjestu vlasnika tih zuba u djetinjstvu. To vam omogućava da odredite domovinu osobe, pa čak i njegovu prehranu u djetinjstvu, s prilično velikom točnošću, jer su frakcije izotopa stroncija u pitkoj vodi u različitim dijelovima Zemlje i dušika u različitim vrstama hrane vrlo različite. Naučnici su, nakon analize udela stroncija i dušika u zubima koji su pronađeni u kulturi “bojne sekire” u Nemačkoj, otkrili da žene sahranjene u njima dolaze iz drugih krajeva zemlje, često 40—50 kilometara udaljenih od kolica, i da su jele potpuno drugačiju dijetu u detinjstvu i mladosti. Ovo sugeriše da su se migranti iz kaspijske regije vjenčali sa predstavnicima drugih plemena, pretpostavljajući da žive u plemenima prvih farmera. Prema naučnicima, nomadi bi mogli i da ukradu mladenke iz svojih porodica i stupe u mirne kontakte s njima. U prilog tome govore i drevne legende Indo-Europljana koje su do naših vremena preživjele u pričama baltičkih naroda, a koje se često odnose na takozvanu “crnu mladost” – grupe od nekoliko desetaka mladića i dječaka, obično mlađih sinova koji su napustili svoja rodna plemena da bi pronašli sreću sa strane.. Sve to, prema Willerslev i njegovim kolegama, sugerira da su predstavnici kulture Yamnaya brzo kolonizirali sjever Evrope zbog činjenice da su sklopili brakove sa ženama lokalnih plemenskih farmera. Nomadi su usvojeni iz “domorodaca” dela poljoprivredne tradicije, tajne proizvodnje piva i kuhanja, a zauzvrat su im preneli tajne stočarstva, monogamne porodične tradicije i nove rituale sahrane, kao i gene koji su dozvolili svojoj deci da piju mleko.
Конец ознакомительного фрагмента.
Текст предоставлен ООО «ЛитРес».
Прочитайте эту книгу целиком, купив полную легальную версию на ЛитРес.
Безопасно оплатить книгу можно банковской картой Visa, MasterCard, Maestro, со счета мобильного телефона, с платежного терминала, в салоне МТС или Связной, через PayPal, WebMoney, Яндекс.Деньги, QIWI Кошелек, бонусными картами или другим удобным Вам способом.